blagorodan

blagòrodan prid. <odr. -dnī>
DEFINICIJA
1. arh. koji ima duše, ima srca; blag, blagodušan, duševan
2. pov. koji je plemenita roda
3. zast. koji je plemenit, plemenite, oplemenjene sorte (o voću i žitaricama, ob. o pšenici)
ETIMOLOGIJA
rus. blagoródnyj: koji je plemenitoga roda

Hrvatski jezični portal. 2014.

  • blagòrodan — prid. 〈odr. dnī〉 1. {{001f}}arh. koji ima duše, ima srca; blag, blagodušan, duševan 2. {{001f}}pov. koji je plemenita roda 3. {{001f}}zast. koji je plemenit; plemenite, oplemenjene sorte (o voću i žitaricama, ob. o pšenici) ✧ {{001f}}rus …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • nȅblagorodan — prid. 〈odr. dnī〉 koji nije blagorodan, opr. blagorodan …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • blagorodnost — blagòrodnōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je blagorodan ETIMOLOGIJA vidi blagorodan …   Hrvatski jezični portal

  • neblagorodan — nȅblagorodan prid. <odr. dnī>, opr. blagorodan DEFINICIJA ETIMOLOGIJA ne + v. blagorodan …   Hrvatski jezični portal

  • blagòrodnōst — ž osobina onoga koji je blagorodan …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • blagorođe — blagòrōđe sr DEFINICIJA knjiš. u prevedenoj ruskoj literaturi i književnoj esejistici riječ za obraćanje osobi iz plemićkog staleža [vaše blagorođe] ETIMOLOGIJA vidi blagorodan …   Hrvatski jezični portal

We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.