blagorječiv

blagorjèčiv prid. <odr. -ī>
DEFINICIJA
koji mnogo govori, tečno i lijepim riječima; krasnorječiv, slatkorječiv, blagoglagoljiv
ETIMOLOGIJA
v. blag + v. riječ

Hrvatski jezični portal. 2014.

  • blagorjèčiv — prid. 〈odr. ī〉 koji mnogo govori, tečno i lijepim riječima; krasnorječiv, slatkorječiv, blagoglagoljiv …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • blagorječivost — blagorjèčivōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je blagorječiv ETIMOLOGIJA vidi blagorječiv …   Hrvatski jezični portal

  • blagoglagòljiv — prid. 〈odr. ī〉 ekspr. razg. koji voli mnogo pričati, koji je vrlo rječit, koji sipa riječi, koji ima žbatulu, parlatinu i sl.; blagorječiv …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • blagorjèčivōst — ž osobina onoga koji je blagorječiv …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • blagoglagoljiv — blagoglagòljiv prid. <odr. ī> DEFINICIJA ekspr. razg. koji voli mnogo pričati, koji je vrlo rječit, koji sipa riječi, koji ima žbatulu, parlatinu i sl.; blagorječiv ETIMOLOGIJA stsl. blagoglagolivъ …   Hrvatski jezični portal

We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.