blickrig

blȉckrīg m
DEFINICIJA
vojn. žarg. rat koji napadač nastoji završiti u najkraćem roku porazom protivnika, munjeviti rat (pojam za njemačku taktiku vođenja rata u 2. svjetskom ratu) [izvesti blickrig; poduzeti blickrig]
ETIMOLOGIJA
njem. Blitzkrieg

Hrvatski jezični portal. 2014.

We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.