stranputica

strànputica ž
DEFINICIJA
1. zaobilazan put, sporedan put koji vodi po strani od puta od kojega se odvaja [poći stranputicom]
2. pren. pogrešan put, pogrešno mišljenje; zabluda [otići na stranputicu; zaći na stranputicu]
ETIMOLOGIJA
v. strana + v. put

Hrvatski jezični portal. 2014.

  • strànputica — strànputic|a ž 1. {{001f}}zaobilazan put, sporedan put koji vodi po strani od puta od kojega se odvaja [poći ∼om] 2. {{001f}}pren. pogrešan put, pogrešno mišljenje [otići na ∼u; zaći na ∼u]; zabluda …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • stranpučiti — strànpučiti nesvrš. <prez. strànpučīm, pril. sad. čēći, gl. im. čēnje> DEFINICIJA rij. ići stranputicom ETIMOLOGIJA vidi stranputica …   Hrvatski jezični portal

  • stranputice — strànputicē pril. DEFINICIJA 1. po strani od pravoga puta, zaobilazeći 2. pren. pogrešno, lošim, krivim putem; na pogrešan način ETIMOLOGIJA vidi stranputica …   Hrvatski jezični portal

We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.