blaženstvo

blážēnstvo sr <G mn -tāvā/-ā>
DEFINICIJA
1. stanje onoga koji je blažen; blaženost
2. kršć. stanje savršene ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu, potpuno se postiže u vječnosti, a djelomično već u zemaljskom životu
ETIMOLOGIJA
vidi blažen

Hrvatski jezični portal. 2014.

  • blážēnstvo — sr 〈G mn tāvā/ ā〉 1. {{001f}}stanje onoga koji je blažen; blaženost 2. {{001f}}kršć. stanje savršene ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu, potpuno se postiže u vječnosti, a djelomično već u zemaljskom životu …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • bláženstvo — a s (ȃ) star. blaženost: občutiti blaženstvo; srce mu prekipeva od blaženstva; višek blaženstva / nebeško blaženstvo …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • bláženōst — ž , {{c=1}}v. {{ref}}blaženstvo{{/ref}} …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • predestinácija — ž 1. {{001f}}rel. učenje da je čovjeku Bogom sudbina predodređena; predodredba za vječno blaženstvo ili prokletstvo 2. {{001f}}pren. predodredba stvorena okolnostima ili voljom onoga tko odlučuje za određeni poziv ili životni cilj nekog čovjeka …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • òrfik — m 〈V iče, N mn ici〉 pov. rel. pripadnik mistične sekte u Grčkoj (6. st. pr. Kr.) koja je obećavala vječno blaženstvo asketima i onima koji se redovito čiste od grijeha ✧ {{001f}}grč …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • blaženost — bláženōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA v. blaženstvo ETIMOLOGIJA vidi blažen …   Hrvatski jezični portal

  • orfik — òrfik m <V iče, N mn ici> DEFINICIJA pov. rel. pripadnik mistične sekte u Grčkoj (6. st. pr. Kr.) koja je obećavala vječno blaženstvo asketima i onima koji se redovito čiste od grijeha ETIMOLOGIJA grč. orphikoí ← orphikós: Orfejev, orfejski …   Hrvatski jezični portal

  • Pelagije — Pelàgije (o.360 420) DEFINICIJA britski monah, naučava da nema istočnoga grijeha te je stoga besmisleno i krštenje; čovjek ima slobodnu volju i može vlastitim snagama postići spasenje i blaženstvo; osnivač kršćanske sekte pelagijanizma, osuđen… …   Hrvatski jezični portal

  • predestinacija — predestinácija ž DEFINICIJA 1. rel. učenje da je čovjeku Bogom sudbina predodređena; predodredba za vječno blaženstvo ili prokletstvo 2. pren. predodredba stvorena okolnostima ili voljom onoga tko odlučuje za određeni poziv ili životni cilj nekog …   Hrvatski jezični portal

We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.