staratelj

stàratelj m
DEFINICIJA
ETIMOLOGIJA
vidi star

Hrvatski jezični portal. 2014.

  • stàratelj — m (staratèljica, stàratēljka ž) onaj koji se stara o kome; staralac, {{c=1}}usp. {{ref}}skrbnik{{/ref}} …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • skȓbnīk — m (skȓbnica ž) 〈V īče, N mn īci〉 onaj koji skrbi o egzistenciji povjerenog mu štićenika; tutor, staratelj …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • stàralac — m 〈G aoca, N mn aoci, G ācā〉, {{c=1}}v. {{ref}}staratelj{{/ref}} …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • skrbnik — skȓbnīk m <V īče, N mn īci> DEFINICIJA onaj koji skrbi o egzistenciji povjerenog mu štićenika; tutor, staratelj, staralac ETIMOLOGIJA vidi skrb …   Hrvatski jezični portal

  • starateljica — staratèljica ž DEFINICIJA v. staratelj ETIMOLOGIJA vidi star …   Hrvatski jezični portal

  • kurator — kùrātor (kurȃtor) m DEFINICIJA pravn. 1. pov. u rimskom pravu, staratelj, skrbnik 2. osoba s određenom praktičnom funkcijom (često odvojena od obične funkcije magistrata) ETIMOLOGIJA vidi kura …   Hrvatski jezični portal

  • epitrop — epìtrop m DEFINICIJA 1. pov. upravitelj imanja; nadzornik, nadglednik, špan 2. onaj tko skrbi o štićeniku; skrbnik, staratelj ETIMOLOGIJA grč. epítropos ≃ epi + trépein: upravljati …   Hrvatski jezični portal

We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.