slučivati

slučívati se nesvrš. <prez. [i] (3. l. jd)[/i] slùčujē se, pril. sad. slùčujūći se, prid. rad. [i] (3. l. jd)[/i] slučívalo se>
DEFINICIJA
ETIMOLOGIJA
vidi slučiti

Hrvatski jezični portal. 2014.

  • slučívati se — nesvrš. 〈prez. (3. l. jd) slùčujē se, pril. sad. slùčujūćī se, prid. rad. (3. l. jd) slučívalo se〉, {{c=1}}v. {{ref}}slučiti se{{/ref}} …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.