bjesomučje

bjȅsomučje sr zb.
DEFINICIJA
rij., v. bjesomučnost
ETIMOLOGIJA

Hrvatski jezični portal. 2014.

  • bjesomučnost — bjȅsomučnōst (bjesòmučnōst) ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA stanje ili osobina onoga koji je bjesomučan, svojstvo onoga što je bjesomučno; bjesomučje ETIMOLOGIJA vidi bjesomučan …   Hrvatski jezični portal

We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.