stipulirati

stipulírati dv. <prez. stipùlīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje>
DEFINICIJA
sporazumno što odrediti/određivati; ugovoriti/ugovarati, uglaviti
ETIMOLOGIJA
njem. stipulieren ← lat. stipulari

Hrvatski jezični portal. 2014.

  • stipulírati — am dov. in nedov. (ȋ) jur. določiti s pogodbo: stipulirati dogovor …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • stipulacija — stipulácija ž DEFINICIJA pravn. u rimskom pravu strogi formalistički usmeni ugovor; osnova obligacijskog (obveznog) prava ETIMOLOGIJA vidi stipulirati …   Hrvatski jezični portal

  • stipulator — stipùlātor (stipulȃtor) m DEFINICIJA pravn. onaj koji se obvezao stipulacijom, ugovorni vjerovnik ETIMOLOGIJA vidi stipulirati …   Hrvatski jezični portal

  • restipulacija — restipulácija ž DEFINICIJA uzajamna obveza, dužnost koja se mora izvršiti ETIMOLOGIJA lat. restipulatio ≃ re + v. stipulirati, stipulacija …   Hrvatski jezični portal

We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.