bludjeti

blúdjeti svrš.
DEFINICIJA
ETIMOLOGIJA
vidi blud

Hrvatski jezični portal. 2014.

  • blenuti — blȅnuti (Ø) svrš. <prez. blȅnēm, pril. pr. ūvši, prid. trp. blȅnuo> DEFINICIJA gledati tupo, besvjesno, odsutno, usp. blejati (2) ETIMOLOGIJA prasl. *blęsti (strus. bljasti: griješiti), v. blud, bludjeti ≃ lit. blęsti: spavati ≃ njem. blind …   Hrvatski jezični portal

We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.