slogotvornik

slȍgotvōrnīk m <N mn -īci>
DEFINICIJA
lingv. glas koji čini osnovu svakoga sloga (može biti samoglasnik ili sonant), npr. ku-ća, prst, bi-ci-kl itd.
ETIMOLOGIJA

Hrvatski jezični portal. 2014.

We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.