stvaralački

stvàralačkī prid.
DEFINICIJA
koji je svojstven, koji se odnosi na stvaraoce i stvaralaštvo
ETIMOLOGIJA
vidi stvar

Hrvatski jezični portal. 2014.

  • stvàralački — pril. kao stvaralac, na način stvaralaca …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • stvàralačkī — prid. koji je svojstven, koji se odnosi na stvaraoce i stvaralaštvo …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • stvaralački — stvàralački pril. DEFINICIJA kao stvaralac, na način stvaralaca ETIMOLOGIJA vidi stvar …   Hrvatski jezični portal

  • djȅlo — djȅl|o sr 〈G mn djêlā〉 1. {{001f}}rezultat ili proizvod rada [dobro ∼o] 2. {{001f}}pravn. ono što je počinjeno, učinjeno; čin [krivično ∼o] 3. {{001f}}znatan duhovni proizvod, plod čovjekova duha veće važnosti i opsega, duhovna kreacija velike… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • gênīj — m 1. {{001f}}izvanredna snaga duha, intelekta, mašte, inventivnosti; duh, nadarenost 2. {{001f}}onaj koji ima vrlo velike duhovne i umne sposobnosti, veliki stvaralački um; genijalac 3. {{001f}}poseban ili prevladavajući duh, atmosfera, u nekom… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • inspirácījskī — inspirácījsk|ī prid. koji se odnosi na inspiraciju [∼o okruženje]; stvaralački …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • kȍnceptuālan — kȍnceptuāl|an prid. 〈odr. lnī〉 1. {{001f}}koji sadrži koncepciju 2. {{001f}}koji se odnosi na pojmove; apstraktan 3. {{001f}}koji se bavi definicijama i odnosima (a ne činjenicama) među pojmovima u nekom području istraživanja ∆ {{001f}}∼na… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • kȍnstruktīvan — prid. 〈odr. vnī〉 1. {{001f}}koji je svojstven konstrukciji 2. {{001f}}koji gradi, koji djeluje stvaralački, koji unapređuje, koji ima smisla za suradnju, opr. destruktivan [∼ čovjek] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • lȁbuđī — prid. koji pripada, koji je svojstven labudovima ili labudu kao vrsti, svim labudovima [∼ vrat] ∆ {{001f}}∼ pjev posljednji pokušaj, proplamsaj prije konačna smirenja (mladost, stvaralački pothvat), prema legendi da labud prije smrti lijepo pjeva …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • mȍzak — mȍz|ak1 m 〈G zga, V mȍzgu, L mòzgu, N mn mòzgovi〉 1. {{001f}}anat. glavni organ živčanog sustava čovjeka i kralježnjaka smješten u lubanji (Cerebrum) 2. {{001f}}meton. a. {{001f}}vrlo umna i stvaralački nadarena osoba b. {{001f}}onaj koji misli …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.