stuliti

stúliti se svrš. <prez. stȗlīm se, pril. pr. -īvši se, prid. trp. stȗljen>
DEFINICIJA
smanjiti se od starosti ili bolesti, okopnjeti (o osobi), ući u se

Hrvatski jezični portal. 2014.

  • stúliti se — svrš. 〈prez. stȗlīm se, pril. pr. īvši se, prid. trp. stȗljen〉 smanjiti se od starosti ili bolesti, okopnjeti (o osobi), ući u se …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • štúliti — im nedov. (ú ȗ) ekspr., navadno s prislovnim določilom dodajati, pristavljati: po njegovem mnenju takih besed ni treba štuliti v slovar štúliti se nepovabljen, nezaželen se pridruževati, prihajati kam: zdaj se štuli k njim, prej je bil pa njihov …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • stúliti se — im se dov. (ú ū) ekspr. zviti se, sključiti se: od strahu se je stulil / stuliti se v dve gubé / ovenelo listje se je stulilo stúliti knjiž., redko zviti: stulil je list papirja in naredil cev stúljen a o: stuljeni kostanjevi listi; stuljena… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • stuljivati — stuljívati se nesvrš. <prez. stùljujēm se, pril. sad. stùljujūći se, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. stuliti ETIMOLOGIJA vidi stuliti …   Hrvatski jezični portal

  • stuljívati se — nesvrš. 〈prez. stùljujēm se, pril. sad. stùljujūći se, gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}stuliti se{{/ref}} …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.