strujiti

strújiti (strújati) (Ø) nesvrš. <prez. -īm, pril. sad. -jēći, gl. im. -jānje>
DEFINICIJA
1. kretati se u nekom smjeru (o vodi, zraku)
2. kretati se u nekom smjeru (o ljudima)
3. pren. širiti se na sve strane (o zvuku, mirisu, glasovima i sl.)
ETIMOLOGIJA
vidi struja

Hrvatski jezični portal. 2014.

  • strújiti — im nedov. (ú ȗ) knjiž. teči, pretakati se: po dolini struji potok; proučevati, kako struji zrak v jami / po žilah struji kri ● knjiž. okrog njih je strujilo bujno življenje je bilo …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • strújati — (strújiti) (∅) nesvrš. 〈prez. īm, pril. sad. jēći, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}kretati se u nekom smjeru (o vodi, zraku) [»I osjećam u sebi gdje struje šumne rijeke« V. Nazor] 2. {{001f}}kretati se u nekom smjeru (o ljudima) 3. {{001f}}pren. širiti… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • vȗći — (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. vúčem (se), pril. sad. vúkūći (se), imp. vúci (se), prid. rad. vȗkao/vȗkla (se) ž, prid. trp. vùčen, gl. im. vúčēnje〉 1. {{001f}}(što, koga) povlačiti ne odvajajući od površine [∼ po zemlji; ∼ po vodi] 2.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • strujanje — strújānje sr DEFINICIJA 1. <gl. im.>, v. strujiti (strujati) 2. fiz. gibanje čestica kapljevina i plinova [vrtložno strujanje; slojevito strujanje] 3. premještanje čestica ili svojstava [strujanje elektriciteta; toplinsko strujanje]… …   Hrvatski jezični portal

  • vući — vȗći (se) nesvrš. <prez. vúčem (se), pril. sad. vúkūći (se), imp. vúci (se), prid. rad. vȗkao/vȗkla (se) ž, prid. trp. vùčen, gl. im. vúčēnje> DEFINICIJA 1. (što, koga) povlačiti ne odvajajući od površine [vući po zemlji; vući po vodi] 2.… …   Hrvatski jezični portal

  • strújenje — a s (ū) glagolnik od strujiti: strujenje vode, zraka / strujenje mišljenja …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.