blistavost

blȉstavōst ž <G -osti, I -osti/-ošću>
DEFINICIJA
svojstvo ili stanje onoga što je blistavo
ETIMOLOGIJA
vidi blistati

Hrvatski jezični portal. 2014.

  • blještàvilo — sr 1. {{001f}}vanjština i odlika onoga što bliješti; blistavost, blještavost 2. {{001f}}pren. raskoš [∼ dvora] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • ceremònija — ceremònij|a ž 1. {{001f}}ukupnost propisanih vanjskih oblika i postupaka kojima se daje blistavost i simbolička snaga pojedinim činima ili radnjama [∼a ustoličenja; ∼a dodjele nagrada; doći na ∼u] 2. {{001f}}pren. pretjerano, kićeno izražena… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • blještavilo — blještàvilo sr DEFINICIJA 1. vanjština i odlika onoga što bliješti; blistavost, blještavost 2. pren. raskoš [blještavilo dvora] ETIMOLOGIJA vidi blijesak …   Hrvatski jezični portal

  • ceremonija — ceremònija ž DEFINICIJA 1. ukupnost propisanih vanjskih oblika i postupaka kojima se daje blistavost i simbolička snaga pojedinim činima ili radnjama [ceremonija ustoličenja; ceremonija dodjele nagrada; doći na ceremoniju] 2. pren. pretjerano,… …   Hrvatski jezični portal

  • glanc — glȁnc m DEFINICIJA reg. vanjština i odlika onoga što sjaji; sjaj, blistavost, blještavilo [udariti glanc] ETIMOLOGIJA njem. Glanz …   Hrvatski jezični portal

  • Jelena — Jèlena DEFINICIJA 1. v. 2. (? 975), hrv. kraljica, žena kralja Krešimira II i majka kralja Držislava; donatorica dviju zadužbina u Solinu; epitaf s njezina sarkofaga pročitao don Frano Bulić 3. žena kralja Zvonimira (od 1063); nakon njegove smrti …   Hrvatski jezični portal

We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.