blistavac

blìstavac m <G -āvca, N mn -āvci>
DEFINICIJA
min. skupni naziv za rudne minerale jakoga, većinom dijamantnoga sjaja i male tvrdoće, koji su djelomično prozirni i kao soli obojeni (npr. realgar, auripigment, cinabarit, sfalerit)
ETIMOLOGIJA
vidi blistati

Hrvatski jezični portal. 2014.

We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.