suložnik

sùložnīk m <V -īče, N mn -īci>
DEFINICIJA
1. knjiš. arh. muškarac koji živi s tuđom ženom; ljubavnik
2. zast. onaj koji živi zajedno s kim u jednoj sobi
ETIMOLOGIJA
su- + v. ložiti

Hrvatski jezični portal. 2014.

  • sùložnīk — m (sùložnica ž) 〈V īče, N mn īci〉 1. {{001f}}knjiš. arh. muškarac koji živi s tuđom ženom; ljubavnik 2. {{001f}}zast. onaj koji živi zajedno s kim u jednoj sobi …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • suložnica — sùložnica ž DEFINICIJA v. suložnik ETIMOLOGIJA vidi suložnik …   Hrvatski jezični portal

  • suložnički — sùložnički pril. DEFINICIJA kao suložnik, na način suložnika ETIMOLOGIJA vidi suložnik …   Hrvatski jezični portal

  • nȕzljub — m 〈N mn i〉 rij. drugi muškarac uz istu ženu; suložnik …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • sùložnički — pril. kao suložnik, na način suložnika …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • suložničin — sùložničin prid. DEFINICIJA koji pripada suložnici ETIMOLOGIJA vidi suložnik …   Hrvatski jezični portal

  • suložnički — sùložničkī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na suložnike ETIMOLOGIJA vidi suložnik …   Hrvatski jezični portal

  • suložništvo — sùložnīštvo sr DEFINICIJA stanje, odnos suložnika ETIMOLOGIJA vidi suložnik …   Hrvatski jezični portal

We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.