sugovornik

sȕgovornīk m <V -īče, G -īci>
DEFINICIJA
onaj s kojim se govori, jedan od sudionika u izravnom ophođenju i razgovoru, onaj koji sudjeluje u dijalogu; subesjednik, sugovoritelj
ETIMOLOGIJA
su- + v. govor, govoriti

Hrvatski jezični portal. 2014.

  • tkȍ — (kȍ razg. knjiš.) zam. 〈G i A kòga, D kòmu, L kòme/kôm, I kîm/kíme〉 1. {{001f}}(upitna) a. {{001f}}izravni upit [∼ je to?; ∼ ti je to rekao?] b. {{001f}}neizravni upit nakon izravnih glagola [reci mi ∼ je bio] 2. {{001f}}(odnosna) u korelaciji s …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • tko — tkȍ (kȍ razg. knjiš.) zam. <G i A kòga, D kòmu, L kòme/kȏm, I kȋm/kíme> DEFINICIJA 1. (upitna) a. izravni upit [tko je to?; tko ti je to rekao?] b. neizravni upit nakon izravnih glagola [reci mi tko je bio] 2. (odnosna) u korelaciji s taj,… …   Hrvatski jezični portal

  • bjèžati — nesvrš. 〈prez. bjèžīm, imp. bjȅži, pril. sad. bjèžēći, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}(∅, od koga) a. {{001f}}udaljavati se naglim kretanjem i odmicanjem s mjesta opasnosti [∼ glavom bez obzira bježati u paničnom strahu] b. {{001f}}okretanjem leđa… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • brı̏ga — brı̏g|a ž 〈D L brı̏zi, G mn brîgā〉 1. {{001f}}a. {{001f}}osjećaj uznemirenosti zbog koga ili zbog čega [to mi stvara ∼u] b. {{001f}}misao usmjerena na to da se izvrši kakva zamisao [voditi ∼u (o čemu); dati se u ∼u, ekspr. zabrinuti se] 2.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • gȍre — gȍre1 pril. komp. 1. {{001f}}od loše 2. {{001f}}od zlo ⃞ {{001f}}ne može biti ∼, da ne bude ∼, samo nek nije ∼ u dijaloškoj situaciji kliširani komentari, odgovori na ono što kaže sugovornik; može biti lošije, može biti veće zlo; sve ∼ i ∼… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • lijêpo — 1. {{001f}}pril. na lijep način, tako da bude lijepo [∼ se obući] 2. {{001f}}čest. a. {{001f}}u raznim kontekstima i dijaloškim situacijama [∼, sine moj! doslovno u zn. odobravanja ili u ironičnom značenju prema situaciji koja traži prijekor; vi… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • nȅgo — vezn. 1. {{001f}}a. {{001f}}(s N) (u usporedbi poslije komparativa pridjeva i priloga i riječi koje traže komparativ) od (s G) [više ∼; više volim slatko ∼ slano; drugačiji ∼ i sl.] b. {{001f}}(iza negacije ili odrične rečenice) već, ali [nisam… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • rȅći — (što) svrš. 〈prez. rȅčēm/rȅknēm, pril. pr. rèkāvši, imp. rèci, aor. rèkoh (2. i 3. l. jd rȅče), pril. sad. rȅkūći, prid. rad. rȅkao, prid. trp. rèčen〉 1. {{001f}}govorom ili riječju izložiti, izraziti se riječima, usmeno ili pismeno;… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • znȁti — nesvrš. 〈prez. znȃm/znádem, imp. znȃj, pril. sad. znȁjūći/znádūći, prid. rad. znȁo, prid. trp. znȃn〉 1. {{001f}}(što) (osobito) poznavati neki predmet, biti upućen u što 2. {{001f}}(što) biti vješt u čemu [∼ strane jezike; ∼ cijeniti čije… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • čȁk — pril. (čest.) za isticanje i za dodavanje onome što je rečeno; dapače, štoviše ⃞ {{001f}}čak? pitanje u dijaloškoj situaciji na ono što je rekao sugovornik (u zn. zar, ma zar, zar toliko, zar tako mnogo, brzo, ljutito, sporo itd.) [∼ tako brzo?]; …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.