blokflauta

blȍkflauta ž
DEFINICIJA
glazb. drvena flauta s rupicama bez pomičnih tastera (tipaka) [svirati blokflautu]
ETIMOLOGIJA
njem. Blockflöte

Hrvatski jezični portal. 2014.

  • sòprānskī — sòprānsk|ī prid. 1. {{001f}}koji ima svojstva soprana, koji se odnosi na sopran i soprane 2. {{001f}}povezan s nazivom instrumenta označava najviši instrument te instrumentalne obitelji [∼a blokflauta] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • sopranski — sòprānskī prid. DEFINICIJA 1. koji ima svojstva soprana, koji se odnosi na sopran i soprane 2. povezan s nazivom instrumenta označava najviši instrument te instrumentalne obitelji [sopranska blokflauta] ETIMOLOGIJA vidi sopran …   Hrvatski jezični portal

We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.