suglasje

sùglāsje sr
DEFINICIJA
1. glazb. podudaranje, skladnost zvukova; suzvučje
2. sklad uopće; suglasnost
ETIMOLOGIJA
vidi suglasiti

Hrvatski jezični portal. 2014.

  • sùglāsje — sr 1. {{001f}}glazb. podudaranje, skladnost zvukova; suzvučje, harmonija, sklad 2. {{001f}}sklad uopće; suglasnost …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • hàrmōnija — hàrmōnij|a ž 1. {{001f}}(Harmonija) mit. kći Aresa i Afrodite, zbog skladna braka s Kadmom oličenje sloge i reda 2. {{001f}}sklad dijelova i cjeline; skladnost, usklađenost 3. {{001f}}glazb. a. {{001f}}svako skladno zvučanje istovremenih tonova;… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • sklȁd — m 〈N mn ovi〉 1. {{001f}}ugodna, pravilna i ravnomjerna raspoređenost dijelova cjeline [∼ boja; ∼ zvukova]; harmonija, suglasje 2. {{001f}}prijateljski odnos; sloga ⃞ {{001f}}biti (živjeti) u ∼u s kim biti (živjeti) u prijateljstvu, u slozi;… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • sùglasnōst — ž 1. {{001f}}svojstvo, čin, postupak ili stav onoga koji je suglasan [biti u ∼i (s kim, s čim) biti u skladu, biti usklađen; dati (komu) ∼ suglasiti se posebnom odlukom, izjavom ili dokumentom] 2. {{001f}}{{c=1}}v. {{ref}}suglasje{{/ref}},… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • usuglásiti — svrš. 〈prez. usùglāsīm, pril. pr. īvši, prid. trp. usùglāšen〉 1. {{001f}}doći, postići suglasje 2. {{001f}}učiniti suglasnim [∼ mišljenja]; uskladiti …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • àkord — m 〈N mn i, G rādā/ ōrdā〉 1. {{001f}}glazb. suglasje triju ili više tonova različite visine 2. {{001f}}ekon. plaćanje radnika po broju izrađenih komada proizvoda ili koliko je dogovoreno i mjereno na drugi način (kilogramima, kubicima itd.) [biti… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • simfonija — sìmfōnija ž DEFINICIJA 1. glazb. pov. a. u glazbenoj teoriji starih Grka naziv za unisono b. u srednjem vijeku ime nekih instrumenata (s tipkama) ili skupine instrumenata 2. glazb. opsežna orkestralna kompozicija, ob. u 3 do 4 stavka 3. razg.… …   Hrvatski jezični portal

  • suglasnost — sùglasnōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA 1. svojstvo, čin, postupak ili stav onoga koji je suglasan [biti u suglasnosti (s kim, s čim) biti u skladu, biti usklađen; dati (komu) suglasnost suglasiti se posebnom odlukom, izjavom ili… …   Hrvatski jezični portal

  • nesuglasan — nesùglasan prid. <odr. snī>, opr. suglasan DEFINICIJA ETIMOLOGIJA ne + v. suglasje, suglasan …   Hrvatski jezični portal

  • usuglasiti — usuglásiti svrš. <prez. usùglāsīm, pril. pr. īvši, prid. trp. usùglāšen> DEFINICIJA 1. doći, postići suglasje 2. učiniti suglasnim; uskladiti [usuglasiti mišljenja] ETIMOLOGIJA u + v. suglasiti …   Hrvatski jezični portal

We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.