svrsishodnost

svȑsishodnōst ž <G -osti, I -osti/-ošću>
DEFINICIJA
osobina onoga što je svrsishodno; podesnost, prikladnost, svrhovitost
ETIMOLOGIJA

Hrvatski jezični portal. 2014.

  • disteleologija — disteleològija ž DEFINICIJA 1. fil. doktrina koja odriče svaku svrsishodnost i krajnji uzrok 2. pretpostavljena odsutnost svrhe u životu i prirodi ETIMOLOGIJA njem. Dysteleologie ≃ dis 1 + v. teleologija …   Hrvatski jezični portal

We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.