svojevoljno

svȍjevōljno pril.
DEFINICIJA
1. po svojoj volji; dobrovoljno
2. samovoljno, tvrdoglavo
ETIMOLOGIJA

Hrvatski jezični portal. 2014.

  • svojevóljen — jna o prid. (ọ ọ̄) ki ravna po svoji volji, ne oziraje se na želje, zahteve drugih: svojevoljen in trmast človek; ta ženska je zelo svojevoljna // ki vsebuje, izraža tako ravnanje: svojevoljen poseg, ukrep / svojevoljna prekinitev dela… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • rázboritōst — ž 1. {{001f}}osobina onoga koji je razborit 2. {{001f}}fil. a. {{001f}}ljudska umska sposobnost ispravnog razlikovanja dobra i zla (Aristotel) b. {{001f}}krepost koja čovjeku pomaže da usmjeruje svojevoljno djelovanje prema određenom cilju (T.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • samodòprinos — m dogovoren doprinos u novcu ili u radu koji građani daju svojevoljno za opću namjenu (gradnja škole, bolnice i sl.) [mjesni ∼; gradski ∼] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • samodoprinos — samodòprinos m DEFINICIJA dogovoren doprinos u novcu ili u radu koji građani daju svojevoljno za opću namjenu (gradnja škole, bolnice i sl.) [mjesni samodoprinos; gradski samodoprinos] ETIMOLOGIJA samo + v. doprinositi, doprinos …   Hrvatski jezični portal

  • razboritost — rázboritōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA 1. osobina onoga koji je razborit 2. fil. a. ljudska umska sposobnost ispravnog razlikovanja dobra i zla (Aristotel) b. krepost koja čovjeku pomaže da usmjeruje svojevoljno djelovanje prema… …   Hrvatski jezični portal

  • konstitucionalist — konstitucionàlist m DEFINICIJA 1. pristaša ustavne politike; ustavobranitelj 2. ekon. stručnjak koji se protivi kejnzijanskoj sklonosti da se vlast previše i navodno svojevoljno miješa u ekonomske tokove ETIMOLOGIJA vidi konstitucija …   Hrvatski jezični portal

  • imputácija — e ž (á) knjiž. svojevoljno pripisovanje, podtikanje: v kritikovem delu je preveč subjektivnih imputacij …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • imputírati — am dov. in nedov. (ȋ) knjiž. svojevoljno pripisati, podtakniti: Stritar je Prešernu imputiral vrsto svojih idej …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • kázniti — im dov. in nedov. (ȃ) zastar. kaznovati: kaznili so ga za njegovo svojevoljno dejanje; gosposka je znala ostro kazniti …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • molčáti — ím [u̯č] nedov., mólči; mólčal (á í) 1. ne govoriti: molčala je in se neprijazno držala; vsi v sobi so molčali; pri pogovorih je molčal; dolgo, nekaj časa, nekaj trenutkov je molčal, nato je le spregovoril; vso pot sta molčala / pevcem recite,… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.