supstantiv

sȕpstantīv m
DEFINICIJA
gram. imenica
ETIMOLOGIJA
lat. substantivus: suštinski, osnovni ≃ substantia: v. supstancija

Hrvatski jezični portal. 2014.

  • supstantivacija — supstantivácija ž DEFINICIJA lingv. 1. tvorbeni postupak, pretvaranje u imenicu neke riječi koja to po svom značenju i funkciji nije (npr. pridjev »hrvatska« u imenicu »Hrvatska«); poimeničenje 2. sintaktička upotreba neke neimeničke riječi u… …   Hrvatski jezični portal

  • supstantivan — sȕpstantīvan prid. <odr. vnī> DEFINICIJA 1. koji ima svojstva imenice, koji se odnosi na imenicu; imenički 2. koji izražava postojanje; samostalan, stvaran, neovisan ETIMOLOGIJA vidi supstantiv …   Hrvatski jezični portal

  • supstantivirati — supstantivírati dv. <prez. supstantìvīrām, prid. trp. supstantìvīrān, pril. pr. āvši, gl. im. ānje> DEFINICIJA poimeničiti/poimeničavati ETIMOLOGIJA vidi supstantiv …   Hrvatski jezični portal

We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.