suzvuk

sȕzvūk m <N mn -ūci>
DEFINICIJA
glazb. istodobno zvučanje dvaju ili više tonova različite visine; akord
ETIMOLOGIJA
su- + v. zvuk

Hrvatski jezični portal. 2014.

  • suzvučan — sùzvučan prid. <odr. čnī> DEFINICIJA koji zvuči jednako s drugim zvukom ETIMOLOGIJA vidi suzvuk …   Hrvatski jezični portal

  • suzvučje — sùzvūčje sr DEFINICIJA slaganje, podudaranje zvukova, sklad zvukova; sazvučje ETIMOLOGIJA vidi suzvuk …   Hrvatski jezični portal

  • suzvučnost — sùzvučnōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA svojstvo onoga što je suzvučno ETIMOLOGIJA vidi suzvuk …   Hrvatski jezični portal

  • sekstakord — sȅkstakord m DEFINICIJA glazb. suzvuk terce i sekste [napuljski sekstakord]; trozvuk ETIMOLOGIJA v. seksta + v. akord …   Hrvatski jezični portal

We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.