svemoć

svȅmōć ž <I -i/-u>
DEFINICIJA
ETIMOLOGIJA
sve- + v. moć

Hrvatski jezični portal. 2014.

  • svemoćnost — svȅmoćnōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA položaj prema drugima onoga koji je svemoćan; svemoć ETIMOLOGIJA vidi svemoć …   Hrvatski jezični portal

  • omnipotèncija — ž svemoć, svemoćnost …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • svȅmoćnīštvo — sr osobine, ovlasti i vlast svemoćnika; svemoć …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • svemoćno — svȅmoćno pril. DEFINICIJA vrlo moćno, s neograničenom moći ETIMOLOGIJA vidi svemoć …   Hrvatski jezični portal

  • svemoćan — svȅmoćan prid. <odr. ćnī> DEFINICIJA 1. koji ima veliku ili apsolutnu moć, koji ima neograničenu vlast 2. koji je vrlo utjecajan; vrlo moćan ETIMOLOGIJA vidi svemoć …   Hrvatski jezični portal

  • svemoćnica — svȅmoćnica ž DEFINICIJA v. svemoćnik ETIMOLOGIJA vidi svemoć …   Hrvatski jezični portal

  • svemoguć — svȅmogūć prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji sve može [Bog je svemoguć; svemogući Bog] ETIMOLOGIJA vidi svemoć …   Hrvatski jezični portal

  • svemoćnički — svȅmoćničkī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na svemoćnike ETIMOLOGIJA vidi svemoć …   Hrvatski jezični portal

  • svemoćnički — svȅmoćnički pril. DEFINICIJA kao svemoćnik, na način svemoćnika ETIMOLOGIJA vidi svemoć …   Hrvatski jezični portal

  • svemoćnik — svȅmoćnīk m <V īče, N mn īci> DEFINICIJA onaj koji je svemoćan ETIMOLOGIJA vidi svemoć …   Hrvatski jezični portal

We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.