svakako

svȁkāko
DEFINICIJA
1. čest. a. (u dijaloškoj situaciji na riječi sugovornika) sigurno, dakako, dabome, naravno, prirodno b. zacijelo, vrlo vjerojatno, po svemu sudeći, na svaki način [to će svakako biti tako]
2. pril. na sve moguće načine, kojekako, snalazeći se [sirovine smo nabavljali svakako; snalazili smo se svakako]
ETIMOLOGIJA
v. sav + v. kako

Hrvatski jezični portal. 2014.

  • dàšto — pril. razg. 1. {{001f}}u dijaloškoj situaciji u tekstu na riječi sugovornika u zn.: nego što, svakako, dakako [A: To je tako B: ∼] 2. {{001f}}samostalno u rečenici u zn. svakako, dakako [to je, ∼, istina] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • stàjati — nesvrš. 〈prez. stòjīm, pril. sad. stòjēći, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}(∅) a. {{001f}}biti nepomičan, ne kretati se, opr. kretati se, micati se, voziti se b. {{001f}}biti na nogama, opr. ležati/sjediti 2. {{001f}}(∅) imati cijenu; koštati (o robi) 3 …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • stajati — stàjati nesvrš. <prez. stòjīm, pril. sad. stòjēći, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. (Ø) a. biti nepomičan, ne kretati se, opr. kretati (se), micati (se), voziti (se) b. biti na nogama, opr. ležati, sjediti 2. (Ø) imati cijenu; koštati (o robi) 3 …   Hrvatski jezični portal

  • dašto — dàšto (dàšta) pril. DEFINICIJA razg. 1. u dijaloškoj situaciji u tekstu na riječi sugovornika u zn.: nego što, svakako, dakako [[i]A: To je tako B: dašto[/i]] 2. samostalno u rečenici u zn. svakako, dakako [to je, dašto, istina] ETIMOLOGIJA v. da …   Hrvatski jezični portal

  • ȁpsolūtno — pril. 1. {{001f}}razg. u dijaloškoj situaciji na ono što je rekao sugovornik: nedvojbeno, svakako, nema sumnje, bez daljnjega, sigurno [∼ sam protiv tog prijedloga] 2. {{001f}}na apsolutan način …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • bȅziznīmno — pril. bez iznimke, svakako [∼ se morate pojaviti na sastanku] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • bı̏ti — bı̏ti1 dv. (pomoćni gl.) 〈prez. supl. jèsam, enkl. obl. sam, zanijekani obl. nísam/nijésam jez. knjiž. ekspr., impf. bı̏jāh/bjȅh, aor. bı̏h, pril. sad. bȕdūći, pril. pr. bîvši, prid. rad. bı̏o/bíla ž〉 1. {{001f}}kao spona imenskog predikata… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • jèzik — m 〈V iče, N mn ici, G jȅzīkā〉 1. {{001f}}anat. pokretljiv mišić u usnoj šupljini čovjeka i životinja, organ za okus i uzimanje hrane, u čovjeka jedan od organa govora [hrapav ∼] 2. {{001f}}pren. a. {{001f}}ono što oblikom podsjeća na jezik… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • kojekàko — pril. 1. {{001f}}na različite načine; svakako, svakojako [odijeva se ∼] 2. {{001f}}s mukom, nekako (uspjeti) [snalazili smo se ∼] ⃞ {{001f}}(to) još (i) ∼ može se podnijeti, nije ni tako loše (usporedba onoga što je prethodno rečeno sa čim drugim …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • kȍčopēran — prid. 〈odr. rnī〉 1. {{001f}}koji se pravi važan, koji želi svakako biti zapažen 2. {{001f}}koji strši (za kosu, brk; doslovno: pero koje se koči) …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.