svećenički

svèćenički pril.
DEFINICIJA
kao svećenik, na način svećenika
ETIMOLOGIJA
vidi svećenik

Hrvatski jezični portal. 2014.

  • svećenički — svèćeničkī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na svećenike [svećenički poziv] ETIMOLOGIJA vidi svećenik …   Hrvatski jezični portal

  • svèćenički — pril. kao svećenik, na način svećenika …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • svèćeničkī — prid. koji se odnosi na svećenike [∼ poziv] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • druídi — m mn 〈N drùīd, G druída〉 pov. svećenički stalež u Kelta u Galiji, Britaniji i Irskoj, prinosili žrtve (često i ljudske), a nisu znali za hramove i likove bogova ✧ {{001f}}lat …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • hijèrātskī — hijèrātsk|ī prid. a. {{001f}}pov. koji se odnosi na svećenike i svetost; svećenički, posvećeni (ob. nekih starih religija, posebno egipatske) [∼e manire], opr. profan b. {{001f}}koji je stiliziran; ukočen [∼i stil o likovnom izražavanju i sl.] ∆… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • mađarólac — m 〈G lca, V lče, N mn lci, G mađàrōlācā〉 pov. pol. u tekstovima A. Starčevića, onaj koji služi Mađarima i Nijemcima, njihov sluga (prema svećenicima isusovcima iz Tirola koji su poslani u Hrvatsku za vrijeme Bachova apsolutizma u 19. st. da… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • sakràment — (sakramȅnt) m 〈G mn nātā〉 kat. božanska ustanova (ukupno 7), vidljiv i učinkovit znak koji je ustanovio Krist, označuje i proizvodi posvećenje te daje milost Božju (krštenje, potvrda, euharistija, ispovijed, bolesničko pomazanje, svećenički red …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • đȁkon — m kršć. 1. {{001f}}pov. u ranokršćansko doba pomoćnik biskupa 2. {{001f}}a. {{001f}}u Katoličkoj crkvi, treći svećenički red b. {{001f}}u Pravoslavnoj crkvi, najniži stupanj svećeničkog reda c. {{001f}}u Evangeličkoj crkvi, službenik pri crkvenoj …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • šàmān — m 〈G šamána〉 1. {{001f}}a. {{001f}}najniži svećenički red u nekih naroda (Tatari, Mongoli) b. {{001f}}vrač koji u stanjima nalik na trans priziva duhove; čarobnjak, mag 2. {{001f}}pren. pejor. onaj koji ostvaruje moć nad drugima iznoseći nejasne …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • šaman — šàmān m <G šamána> DEFINICIJA 1. a. najniži svećenički red u nekih naroda (Tatari, Mongoli) b. vrač koji u stanjima nalik na trans priziva duhove; čarobnjak, mag 2. pren. pejor. onaj koji ostvaruje moć nad drugima iznoseći nejasne,… …   Hrvatski jezični portal

We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.