svjetovnjak

svjetòvnjāk m <G svjetovnjáka, N mn svjetovnjáci>
DEFINICIJA
razg. onaj koji je svjetovan
ETIMOLOGIJA
vidi svijet

Hrvatski jezični portal. 2014.

  • svjetòvnjāk — m 〈G svjetovnjáka, N mn svjetovnjáci〉 razg. onaj koji je svjetovan …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • làik — m 〈V lȁiče, N mn ici, G lȁīkā〉 1. {{001f}}a. {{001f}}onaj koji ne pripada svećeničkom staležu ili redovničkoj zajednici; svjetovnjak, opr. kler b. {{001f}}redovnik koji nije svećenik 2. {{001f}}pren. onaj koji nije upućen u što [ja sam u tome… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • svjetòvnjāčki — pril. kao svjetovnjak, na način svjetovnjaka …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • svjetovnjački — svjetòvnjāčki pril. DEFINICIJA kao svjetovnjak, na način svjetovnjaka ETIMOLOGIJA vidi svijet …   Hrvatski jezični portal

  • oblat — òblāt m <G obláta> DEFINICIJA 1. pov. a. (u ranom srednjemu vijeku) dijete koje roditelji daju u samostan, gdje se odgaja b. svjetovnjak koji živi u samostanu ili blizu njega i koji je sebe i svoje imanje predao samostanu 2. član redovničke …   Hrvatski jezični portal

  • tercijarac — tercijárac m <G rca, N mn rci, G tercìjārācā> DEFINICIJA kat. svjetovnjak koji je član trećega crkvenog (franjevačkog ili dominikanskog) reda; trećoredac, trećoredica ETIMOLOGIJA lat. tertiarius …   Hrvatski jezični portal

We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.