bljutavac

bljȕtavac m <G -āvca, N mn -āvci>
DEFINICIJA
razg. onaj koji izaziva bljutavilo; nemoralan čovjek, svinja od čovjeka
ETIMOLOGIJA
vidi bljutav

Hrvatski jezični portal. 2014.

We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.