klecati

klȅcati (Ø) nesvrš. <prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje>
DEFINICIJA
1. u hodu gubiti uporište u koljenu ili koljenima
2. pren. bojati se i sl. (kao da se kleca, predodžba klecanja)
ETIMOLOGIJA
prasl. *klękati: klečati (rus. kljakat', polj. klękać), lit. at-klenkti: naglo stići

Hrvatski jezični portal. 2014.

  • kléčati — (∅) nesvrš. 〈prez. čīm, pril. sad. čēći, gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}kleknuti{{/ref}} …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • klečáti — ím nedov., klêči in kléči; klêčal in kléčal (á í) biti na nogah, upognjenih v kolenih: stati in klečati v cerkvi / klečati na eni nogi ∙ ekspr. kleči pred tem človekom ponižuje se pred njim; ga obožuje ♦ šport. klečati sonožno // klečeč… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • klécati — am nedov. (ẹ̄) nehote, sunkovito upogibati nogo v kolenu, zlasti med hojo: ves čas je klecal / ekspr. klecati od utrujenosti biti zelo utrujen / noge so nam klecale // ekspr. počasi, okorno stopati: rudarji so trudni klecali iz jam; po cesti… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • naklečati — nakléčati se svrš. <prez. nàklēčīm se, pril. pr. āvši se, prid. rad. nakléčao se> DEFINICIJA dugo klečati ETIMOLOGIJA na + v. klecati, klečati …   Hrvatski jezični portal

  • otklečati — otkléčati (što) svrš. <prez. otkléčīm, pril. pr. āvši, prid. rad. otkléčao> DEFINICIJA dugo vremena provesti klečeći [otklečati pokoru; otklečala je pola života u crkvi] ETIMOLOGIJA od (ot ) + v. klecati, klečati …   Hrvatski jezični portal

  • klecnuti — klȅcnuti (Ø) svrš. <prez. nēm, pril. pr. ūvši, imp. klȅcni, prid. rad. klȅcnuo> DEFINICIJA v. klecati ETIMOLOGIJA vidi klecati …   Hrvatski jezični portal

  • dvoklek — dvòklek m <N mn eci> DEFINICIJA sport kanu s dva veslača koji veslaju lopaticama klečeći na jednom koljenu ETIMOLOGIJA dvo + v. klecati, klečati …   Hrvatski jezični portal

  • klȅcnuti — (∅) svrš. 〈prez. nēm, pril. pr. ūvši, imp. klȅcni, prid. rad. klȅcnuo〉, {{c=1}}v. {{ref}}klecati{{/ref}} …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • pòklecati — (∅) nesvrš. 〈prez. ām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje〉 hodati tako da se gubi sposobnost dobroga i čiloga hoda, ob. kad naglo i uzastopce otkazuju koljena od slabosti i drugih razloga izvan utjecaja volje, {{c=1}}usp. {{ref}}klecati{{/ref}} …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • sklek — sklȅk m <N mn sklèkovi> DEFINICIJA sport spuštanje trupa iz ležećeg, klečećeg ili stojećeg stava grčenjem ruku u zglobu ETIMOLOGIJA v. klecati …   Hrvatski jezični portal

We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.