šaljivac

šàljivac m <G -īvca, V -īvče, N mn -īvci>
DEFINICIJA
šaljiv čovjek; šaljivčina
ETIMOLOGIJA
vidi šala

Hrvatski jezični portal. 2014.

  • šàljivac — m (šàljivica, šàljīvka ž) 〈G īvca, V īvče, N mn īvci〉 šaljiv čovjek; šaljivčina, šaljivdžija …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • komedìjāš — m (komedijàšica ž) 〈G komedijáša〉 1. {{001f}}onaj koji voli praviti komedije; šaljivac, šaljivčina 2. {{001f}}pejor. onaj koji svojim ponašanjem izaziva podsmijeh; klaun; dvoličnjak, pretvornica …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • vı̏ckast — prid. 〈odr. ī〉 razg. 1. {{001f}}koji je sklon vicevima, koji pravi ili priča mnogo viceva, koji je šaljivac 2. {{001f}}podr. koji se lako pretvara u vic unatoč ozbiljnim namjerama; neozbiljan, šaljiv …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • šaljìvdžija — m, {{c=1}}v. {{ref}}šaljivac{{/ref}}, {{ref}}šaljivčina{{/ref}} …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • šaljìvčina — m 〈N mn e〉 1. {{001f}}duhovit čovjek; šaljivac, šaljivdžija 2. {{001f}}pejor. onaj koji zbija šale i kada ne treba …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • šàljivački — pril. kao šaljivac, na način šaljivaca …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • šaljivica — šàljivica (šàljīvka) ž DEFINICIJA v. šaljivac ETIMOLOGIJA vidi šala …   Hrvatski jezični portal

  • šaljivački — šàljivački pril. DEFINICIJA kao šaljivac, na način šaljivaca ETIMOLOGIJA vidi šala …   Hrvatski jezični portal

  • šaljivčina — šaljìvčina m <N mn e> DEFINICIJA 1. duhovit čovjek, šaljivac 2. pejor. onaj koji zbija šale i kada ne treba ETIMOLOGIJA vidi šala …   Hrvatski jezični portal

  • tamaša — tamàša m <G mn tamášā> DEFINICIJA reg. 1. nestašan ili uvredljiv postupak; nestašluk, šala, poruga 2. onaj koji je duhovit; šaljivac, komedijaš ETIMOLOGIJA tal. tambascià …   Hrvatski jezični portal

We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.