šantavac

šȁntavac m <G -āvca, N mn -āvci>
DEFINICIJA
reg. onaj koji je hrom; šepavac
ETIMOLOGIJA
vidi šantav

Hrvatski jezični portal. 2014.

  • šȁntavo — pril. reg. 1. {{001f}}kao šantavac [hodati, kretati se ∼] 2. {{001f}}pren. traljavo, vrlo površno [∼ obaviti posao] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • šantavica — šȁntavica ž DEFINICIJA v. šantavac ETIMOLOGIJA vidi šantav …   Hrvatski jezični portal

We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.