šašav

šȁšav prid. <odr. -ī>
DEFINICIJA
razg. pejor. budalast, lud, luckast (ob. fam.)
ETIMOLOGIJA
tur. (vulg.) şaşav: luckast

Hrvatski jezični portal. 2014.

  • šašavac — šȁšavac m <G āvca, V āvče, N mn āvci> DEFINICIJA razg. onaj koji je šašav; šašavko ETIMOLOGIJA vidi šašav …   Hrvatski jezični portal

  • šašavo — šȁšavo pril. DEFINICIJA na šašav način ETIMOLOGIJA vidi šašav …   Hrvatski jezični portal

  • šašavost — šȁšavōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA razg. stanje onoga tko je šašav ETIMOLOGIJA vidi šašav …   Hrvatski jezični portal

  • pošašaviti — pòšašaviti (pòšašavjeti) (Ø) svrš. <prez. īm, pril. pr. īvši/ ēvši, prid. rad. pošašávio> DEFINICIJA razg. postati šašav, luckasto se ponašati ETIMOLOGIJA po + v. šašav …   Hrvatski jezični portal

  • fȁliti — fȁli|ti1 (komu, čega) nesvrš. 〈prez. īm, pril. sad. fȁlēći, gl. im. fȁljēnje〉 reg. nedostajati, manjkati ⃞ {{001f}}∼ mu daska (u glavi) nije s njim u redu (u glavi); lakomislen, šašav, ćaknut; ∼ ti (+ genitiv) (u dijaloškoj situaciji na riječi …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • pòšašaviti — (pòšašavjeti) (∅) svrš. 〈prez. īm, pril. pr. īvši/ ēvši, prid. rad. pošašávio〉 razg. postati šašav, luckasto se ponašati …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • zvȑkast — prid. 〈odr. ī〉 koji je šašav; udaren, ćaknut …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • zvr̀kan — m onaj koji je šašav, ćaknut, udaren …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • šȁšavac — m (šȁšavica ž) 〈G āvca, V āvče, N mn āvci〉 razg. onaj koji je šašav; šašavko …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • šȁšavo — pril. na šašav način …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.