kulugdžija

kulùgdžija m <N mn -e>
DEFINICIJA
pov.
1. vojn. a. u osmanskoj vojsci, zapovjednik noćnih stražara (karakola) b. vojn. niži janjičarski oficir
2. onaj koji daje kuluk
ONOMASTIKA
pr. (prema zanimanju): Kùlušić (590, Drniš, J i sred. Dalmacija)
ETIMOLOGIJA
tur. kullukçu, v. kuluk + -džija

Hrvatski jezični portal. 2014.

We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.