bočnik

bȍčnīk m <N mn -īci>
DEFINICIJA
fon. bočni suglasnik koji se artikulira tako što uz središnju prepreku za prolaz zraku postoji prolaz s obiju strana jezika (»l«, »lj«); lateral
ETIMOLOGIJA
vidi bok

Hrvatski jezični portal. 2014.

  • bóčnik — a m (ọ̄) meso z goleni ali s podlahti goveda: golaž iz bočnika; telečji bočnik …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • pȍbočnīk — m (pȍbočnica ž) 〈V īče, N mn īcī〉 1. {{001f}}vojn. pomoćnik u vojnoj hijerarhiji; ađutant 2. {{001f}}pov. počasna titula ili čin za neke dužnosnike u ustaškoj hijerarhiji za vrijeme NDH …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • German Cross — This article is about the military decoration. For the symbol of the German armed forces, see Iron Cross. German Cross Deutsches Kreuz …   Wikipedia

  • latèrāl — m 〈G laterála〉 fon. glas koji se tvori tako da zrak prolazi uz obje strane jezika (l); bočnik …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.