ogovor

ȍgovōr m
DEFINICIJA
čin ogovaranja, iznošenje ili pričanje s lošom namjerom manje ili više točnih pojedinosti iz tuđeg života (npr. broj brakova, plaćanje alimentacija, neslaganje u braku itd.)
ETIMOLOGIJA
vidi ogovarati

Hrvatski jezični portal. 2014.

  • ogóvor — a m (ọ̑) 1. glagolnik od ogovoriti: čakal je na moj ogovor; na njegov ogovor je prijazno odgovorila / brez ogovora je šel mimo 2. beseda, stavek, s katerim se začne pogovor: izreči ogovor / prijatelj, tovariš in drugi ogovori ● zastar. v svojem… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • apóstrofa — e ž (ọ̑) lit. ogovor, ogovarjanje neprisotne osebe ali stvari, nagovor: govornikove apostrofe in retorična vprašanja …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.