štavitelj

štàvitelj m
DEFINICIJA
onaj koji štavi; štavilac
ETIMOLOGIJA
vidi štaviti

Hrvatski jezični portal. 2014.

  • štàvitelj — m onaj koji štavi; štavilac …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • stavítelj — a m (ȋ) zastar. graditelj: stavitelj gradu, katedrale …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • štàvilac — m 〈G ioca, V ioče, N mn ioci〉, {{c=1}}v. {{ref}}štàvitelj{{/ref}} …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • štavilac — štàvilac m <G ioca, V ioče, N mn ioci> DEFINICIJA v. štavitelj ETIMOLOGIJA vidi štaviti …   Hrvatski jezični portal

  • varga — vȃrga m <N mn e> DEFINICIJA reg. 1. obrtnik koji štavi kožu; kožar, štavitelj 2. zast. opančar, obućar ONOMASTIKA pr. (prema zanimanju): Vȃrga (3490, Međimurje, I Slavonija, Baranja, Zagorje, Koprivnica, Kaligarić, Opančar, Šuster),… …   Hrvatski jezični portal

We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.