šteta

štȅta ž <G mn štȇtā>
DEFINICIJA
1. gubitak u vrijednosti; kvar
2. ozljeda čije imovine, tijela, časti itd. uzrokovana tuđom radnjom ili propuštanjem radnje [učinjena šteta; nanijeti, nanositi komu štetu; pretrpjeti, trpjeti, štetu; nadoknaditi (komu) štetu]
3. (Ø, koga, čega) u službi uzvika izražava žaljenje, žalost, tugu za nekim ili nečim [šteta!; šteta tolikih ljudi!]
SINTAGMA
poljska šteta kvar, šteta koju stoka nanese na njivi, potrica;
potpuna (totalna) šteta nepopravljiv kvar;
ratna šteta šteta koja je prouzrokovana ratom
FRAZEOLOGIJA
ići (otići) u štetu pokazati se kao manjak čega, biti (pokazati se) nekoristan, otići u otpad, morati biti bačen kao nevaljao, otići u škart [pola tih lijepih jabuka otišlo je u štetu, tako brzo trunu]; otići u kvar;
kuda će šteta (no) na rđava kmeta posl. siromaha, nesnalažljiva, šteta i nevolja najprije snađu
ONOMASTIKA
pr. (nadimačka): Štȅta (100, Dalmacija, Lika), Štétić (360, Zagreb, I Slavonija, Požega, Otočac, Split), Štȅtka (Bjelovar, Našice)
ETIMOLOGIJA
od prasl. *tъščeta (rus. tščetá) ≃ v. tašt

Hrvatski jezični portal. 2014.

  • ştetă — ŞTÉTĂ s. v. daună, pagubă, pierdere, pre judiciu, stricăciune. Trimis de siveco, 13.09.2007. Sursa: Sinonime …   Dicționar Român

  • şteţă — ştéţă, ştéţe, s.f. (reg.) 1. pagubă, daună. 2. necaz. Trimis de blaurb, 21.02.2007. Sursa: DAR …   Dicționar Român

  • štȅta — štȅt|a ž 〈G mn štêtā〉 1. {{001f}}gubitak u vrijednosti; kvar 2. {{001f}}ozljeda čije imovine, tijela, časti itd. uzrokovana tuđom radnjom ili propuštanjem radnje [učinjena ∼a; nanijeti, nanositi komu ∼u; pretrpjeti, trpjeti, ∼u; nadoknaditi… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • kvȃr — m 〈G kvȃra〉 1. {{001f}}tehn. smetnja zbog koje mehanizam ne može raditi 2. {{001f}}gubitak u vrijednosti ili upotrebljivosti; šteta ⃞ {{001f}}otići u ∼ 1. {{001f}}otići u štetu 2. {{001f}}razg. upustiti se u manju avanturu (bez znanja supružnika… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • mòrālan — mòrāl|an prid. 〈odr. lnī〉 1. {{001f}}koji je svojstven moralu, koji je u duhu morala; krepostan, ispravan, koji slijedi moralna načela 2. {{001f}}koji prepoznaje moralno od nemoralnoga i djeluje po principima morala [∼no opredjeljenje; ∼ni čin;… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • tȍtālan — tȍtāl|an prid. 〈odr. lnī〉 1. {{001f}}koji je čitav [∼na šteta]; cjelovit, potpun 2. {{001f}}koji je sveobuhvatan [∼na vlast; ∼ni kreten]; kompletan, apsolutan ∆ {{001f}}∼na rasprodaja prodaja robe po minimalnim cijenama, uključujući i zalihe, ob …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • škoda — škȍda1 ž <G mn škȏdā> DEFINICIJA arh. šteta ONOMASTIKA pr. (nadimačko): Škȍda (590, Pag, Međimurje, Primorje, Zagreb, Požega) ETIMOLOGIJA stvnjem. scado: šteta (njem. Schade) …   Hrvatski jezični portal

  • moralan — mòrālan prid. <odr. lnī> DEFINICIJA 1. koji je svojstven moralu, koji je u duhu morala, koji slijedi moralna načela; ispravan, krepostan 2. koji razlikuje moralno od nemoralnoga i djeluje po principima morala [moralno opredjeljenje; moralni …   Hrvatski jezični portal

  • kvar — kvȃr m <G a> DEFINICIJA 1. tehn. smetnja zbog koje mehanizam ne može raditi 2. gubitak u vrijednosti ili upotrebljivosti; šteta FRAZEOLOGIJA otići u kvar 1. otići u štetu, v. šteta 2. razg. upustiti se u manju avanturu (bez znanja… …   Hrvatski jezični portal

  • uštrb — ùštrb m DEFINICIJA rij. neob. šteta [bez uštrba bez štete] ob. u: [nauštrb] <indekl.> ETIMOLOGIJA rus. uščérb: šteta …   Hrvatski jezični portal


We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.