sinkrociklotron

sinkrocȉklotrōn m <G sinkrociklotróna>
DEFINICIJA
fiz. akcelerator, vrsta ciklotrona kod kojeg se frekvencija akcelerirajućeg električnog polja (koja je u običnom ciklotronu konstantna) sinkronizira s povećanim periodom čestica koje se ubrzavaju; kod relativističkih brzina povećava se masa čestica, i zbog toga period čestica više nije u fazi sa alternirajućim električnim poljem (čestice se više ne mogu ubrzavati), kako bi se to spriječilo frekvencija električnog polja se polako smanjuje u skladu s povećanjem mase čestica, tako se mogu dobiti energije i do 700 MeV za proton (kod običnog ciklotrona te energije su o. 10 MeV)
ETIMOLOGIJA

Hrvatski jezični portal. 2014.

We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.