bjelolik

bjelòlik prid. <odr. -ī>
DEFINICIJA
ekspr. jez. knjiž. koji ima nježnu bijelu put lica, bjeloputan
ETIMOLOGIJA
v. bijel + v. lik

Hrvatski jezični portal. 2014.

  • bjelòlik — prid. 〈odr. ī〉 ekspr. jez. knjiž. koji ima nježnu bijelu put lica, bjeloputan …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • bjelolikost — bjelòlikōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je bjelolik ETIMOLOGIJA vidi bjelolik …   Hrvatski jezični portal

We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.