sklon

sklȍn (komu, čemu) prid. <odr. -ī>
DEFINICIJA
1. a. koji je naklonjen čemu ili kome; prijateljski raspoložen prema kome; koji suosjeća b. koji je suglasan [sklon mirnom rješenju sukoba]
2. koji nije otporan na što, koji inklinira [sklon padu koji može pasti, trošan, ruševan; sklon bolestima; sklon alergiji]
ETIMOLOGIJA
vidi skloniti

Hrvatski jezični portal. 2014.

  • skłon — {{/stl 13}}{{stl 8}}rz. mnż I, D. u, Mc. skłonnie {{/stl 8}}{{stl 20}} {{/stl 20}}{{stl 12}}1. {{/stl 12}}{{stl 7}} pochylenie głowy lub tułowia : {{/stl 7}}{{stl 10}}Wykonywać skłony. Skłon tułowia. {{/stl 10}}{{stl 20}} {{/stl 20}}{{stl 12}}2.… …   Langenscheidt Polski wyjaśnień

  • skłon — m IV, D. u, Ms. skłonnie; lm M. y 1. «schylenie się, pochylenie głowy lub tułowia, skinienie; dawniej też ukłon, pokłon» Skłon głowy, tułowia. Skłon do przodu. Robić, ćwiczyć skłony. Zrobił skłon w lewo. Skłonem głowy przywitał zebranych. 2.… …   Słownik języka polskiego

  • sklòn — sklôna m (ȍ ó) lingv. oblika samostalniške ali pridevniške besede za posebne skladenjske vloge: samostalnik, pridevnik v prvem sklonu ednine / ujemati se v sklonu / odvisni sklon vsak od šestih sklonov razen imenovalnika ● zastar. strmi skloni… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • hiròvit — prid. 〈odr. ī〉 koji je sklon hirovima, koji je sklon nepredvidljivim prohtjevima, koji je sklon nenadanim promjenama; ćudljiv, kapriciozan …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • hirovit — hiròvit prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji je sklon hirovima, koji je sklon nepredvidljivim prohtjevima, koji je sklon nenadanim promjenama; ćudljiv, kapriciozan ETIMOLOGIJA vidi hir …   Hrvatski jezični portal

  • Cı̏ncar — m (Cı̏ncarica, Cı̏ncārka ž) 〈N mn Cı̏ncari〉 1. {{001f}}pripadnik cincarskog naroda 2. {{001f}}(cincar) a. {{001f}}trgovac sklon sitničavu kamčenju zarade, sklon cjenkanju i zakidanju na mjeri (prema njihovu pretežitu zanimanju putujućih trgovaca) …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • ekùmenskī — prid. 1. {{001f}}koji se odnosi na svu naseljenu zemlju; sveopći [∼ problem] 2. {{001f}}koji predstavlja cjelinu kršćanskih crkava; opći, općenit [∼ koncil] 3. {{001f}}koji je prožet duhom ekumenizma, sklon dogovoru, sklon dijalogu; snošljiv,… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • gràbljiv — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}koji je sklon da grabi; grabežljiv 2. {{001f}}koji je sklon da zgrabi, {{c=1}}usp. {{ref}}grabiti (1b){{/ref}} …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • jèzik — m 〈V iče, N mn ici, G jȅzīkā〉 1. {{001f}}anat. pokretljiv mišić u usnoj šupljini čovjeka i životinja, organ za okus i uzimanje hrane, u čovjeka jedan od organa govora [hrapav ∼] 2. {{001f}}pren. a. {{001f}}ono što oblikom podsjeća na jezik… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • kȗrva — ž 〈G mn i/ ā/ rāvā〉 vulg. pejor. 1. {{001f}}a. {{001f}}jez. knjiž. razg. nevjerna žena b. {{001f}}žena koja ulazi u veze s muškarcima za novac; prostitutka, {{c=1}}usp. {{ref}}kurba{{/ref}} 2. {{001f}}pren. osoba bez karaktera, onaj koji je sklon …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.