rog

rȏg m <N mn rògovi/rȍzi, zb. rògōvlje>
DEFINICIJA
1. a. koštan, šupalj ili pun izraštaj na glavi nekih životinja (govedo, srndać) b. takav ili sličan izraštaj na glavi nekih mitoloških bića
2. (ob. mn) poseban organ (puževa), ticalo
3. a. glazbalo kojim se daje znak za početak lova i sl. b. glazb. jedan od limenih puhaćih instrumenata [puhati u isti rog s kim, pren. držati čiju stranu, biti isto što i on]; horna c. etnol. pisak na gajdama
4. [i] (+ potenc.)[/i] ono što je oblikom nalik na rog (šiljat kraj), završetak čega, izbočina, vrh Mjesečeva srpa
5. (mn) kose grede krovne konstrukcije, kraj grede koji strši iznad strehe
6. (mn) pren. bračna nevjera [nabijati rogove]
7. geogr. uski šiljasti rt
SINTAGMA
rog Afrike geogr. najistočniji dio Afrike (Somalija);
rog obilja posuda u obliku roga, puna voća i cvijeća kao simbol obilja, bogatstva
FRAZEOLOGIJA
dizati rogove pejor. biti, postati ratoboran, buniti se;
kresati rogove komu onemogućiti, ušutkati koga, dovesti u škripac, uništiti;
nabiti rogove (supruzi/suprugu) prevariti, varati, vršiti preljub;
prodavati kome rog za svijeću podvaliti komu, prevariti, obmanuti koga;
pokazati (kazati) rog (rogove) komu ispružiti kažiprst i mali prst kao simbol nabijanja rogova, da ne urekne, da ne naškodi;
puhati u isti rog s kim držati čiju stranu, biti isto što i on;
slagati se kao rogovi u vreći ne slagati se međusobno;
uhvatiti bika za rogove 1. postupiti odlučno, energično, brzo 2. ne ustuknuti pred poteškoćom ili pred opasnošću;
uvući (povući) rogove umiriti se, povući se, ustuknuti (poslije kakva poraza);
zatjerati, satjerati, natjerati koga u kozji rog dovesti ga u bezizlazan položaj učiniti da bude nemoćan (boljim razlozima, argumentima, drugim odmjeravanjem snaga itd.)
ONOMASTIKA
pr. (nadimačka i etnici, moguće i od hip. od imena Rogouh, zast.): Rȏg (Varaždin), Rògāč (Našice, I Slavonija), Rogáčević (Zagreb), Rógalo (Đakovo, Osijek), Rògan (190, Zabok, Zagorje, Petrinja), Rogánec (Petrinja), Rogánović (Istra; Bunjevci), Rògek (Varaždin, Novi Marof), Rògelj (Križevci, Sisak), Rógić (2080, Zadar, Benkovac, S Dalmacija, Otočac), Rógin (Zagorje, Zlatar Bistrica, Prigorje), Rògīna (Rogína) (850, Ivanec, Varaždin, Zaprešić), Rogìnek (170, Novi Marof, Ivanec, Varaždin), Ròginić (440, Zabok, Turopolje, Sesvete), Rȍglić (260, Split, J Dalmacija), Rógo (Dvor, Vinkovci), Rógolja (Karlovac, Jastrebarsko), Rògošić (650, Solin, Omiš, Dalmacija), Rògović (160, Bjelovar, Pazin, Opatija), Rògulj (520, Kaštela, Sinj, sred. Dalmacija), Rògulja (310, Dvor, Banovina), Ròguljić (870, Sinj, sred. Dalmacija, I Slavonija)
top. (ob. za dugačke rtove ili uzvisine): Rȏg, Rògačica (rt, Mljet), Rògačkā vȁla (Korčula), Rògatica, Rogínec (vrelo, Zagreb), Rȍgljica (potok, Pakrac), Rȍgovo itd.; (naselja): Rȍgi (Delnice, 21 stan.), Rogočàna (Labin, 94 stan.), Rògōtin (Ploče, 727 stan.), Rògovac (Virovitica, 305 stan.), Rògovići (Poreč, 72 stan.), Rògoža (Garešnica, 322 stan.), Rògulje (Pakrac, 61 stan.; Dvor, 135 stan.)
ETIMOLOGIJA
prasl. i stsl. rogъ (rus. rog, polj. róg), lit. ragas

Hrvatski jezični portal. 2014.

  • róg — I {{/stl 13}}{{stl 8}}rz. mnż IIa, D. rogu {{/stl 8}}{{stl 20}} {{/stl 20}}{{stl 12}}1. {{/stl 12}}{{stl 7}} wyrostek kostny w okolicy czoła lub nosa niektórych ssaków (zazwyczaj występujący parzyście), zwykle zakończony stożkowato : {{/stl… …   Langenscheidt Polski wyjaśnień

  • Rog — Saltar a navegación, búsqueda Rog es el nombre de un personaje ficticio perteneciente al esctritor britaánico Tolkien. Biografía Fue un señor elfo de Gondolin en El Libro de los Cuentos Perdidos Parte 2. Era un herrero, y el jefe de los populares …   Wikipedia Español

  • rôg — m 〈N mn rògovi/rȍzi〉 1. {{001f}}a. {{001f}}koštan, šupalj ili pun izraštaj na glavi nekih životinja (govedo, srndać) b. {{001f}}takav ili sličan izraštaj na glavi nekih mitoloških bića 2. {{001f}}〈ob. mn〉 poseban organ (puževa), ticalo 3.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • rog|a|to|ry — «ROG uh TR ee, TOHR », adjective. that asks or requests: »a rogatory commission. ╂[< Latin rogātus, past participle of rogāre to ask + English ory1] …   Useful english dictionary

  • Rog|er — «ROJ uhr», interjection. Informal. O.K.; message received and understood. ╂[< roger, signaler s word for the letter r, used as abbreviation for “received”] Rog|er «ROJ uhr», noun. = Jolly Roger. (Cf. ↑Jolly Roger) …   Useful english dictionary

  • Rog — (Groß u. Klein R.), zwei Inseln im Finnischen Meerbusen, zum Kreise Habsal des russischen Gouvernements Esthland gehörig, sind lang u. schmal, bewohnt von Einwohnern finnischer Abstammung …   Pierer's Universal-Lexikon

  • Róg —  / Rog / Rógin / Rogin    The actual name (plural Rógin) of the Drúedain in the language of the Rohirrim, represented by the translation Woses …   J.R.R. Tolkien's Middle-earth glossary

  • rog — an·dro·me·rog·o·ny; ap·o·spo·rog·o·ny; ce·rog·ra·phy; chim·ar·rog·a·le; chi·rog·a·le; chi·rog·no·mist; chi·rog·no·my; chi·rog·ra·phary; chi·rog·ra·pher; chi·rog·ra·phy; chlo·rog·e·nine; cho·rog·ra·pher; cho·rog·ra·phy; de·rog·a·tive;… …   English syllables

  • róg — a stil. á m, daj., mest. ed. rôgu in rógu; mn. rogóvi stil. rógi, tož. mn. rogóve stil. rogé stil. róge, mest. mn. tudi rogéh, or. mn. tudi rogmí; im., tož. dv. rogóva tudi rogá stil. róga; tož. mn. v prislovni predložni zvezi tudi róge (ọ̑) 1 …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • róg — m III, D. rogu, N. rogiem; lm M. rogi 1. zwykle w lm «parzyste wyrostki kostne otoczone pochwami rogowymi, wewnątrz puste, występujące na kości czołowej u pustorożców (np. u krowy, żubra, antylopy); także wyrostki kostne u jeleniowatych… …   Słownik języka polskiego

We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.