skončavati

skončávati (Ø) nesvrš. <prez. skònčāvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje>
DEFINICIJA
ETIMOLOGIJA
vidi skončati

Hrvatski jezični portal. 2014.

  • skončávati — (∅) nesvrš. 〈prez. skònčāvām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}skončati{{/ref}} …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • skončávati — am nedov. (ȃ) star. končevati: skončavati svoje delo / skončavati šolo / poletje se skončava / pot se skončava pod hribom …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • rezultirati — rezultírati (čime) dv. <prez. rezùltīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. dati/davati kao rezultat, imati za posljedicu, biti/bivati posljedica čega; proizići [nesporazum će rezultirati sukobima] 2.… …   Hrvatski jezični portal

We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.