sonantni

sònantnī prid.
DEFINICIJA
koji pripada sonantima, koji se ubraja u sonante [sonantni glas]
ETIMOLOGIJA
vidi sonant

Hrvatski jezični portal. 2014.

  • sònantnī — prid. koji pripada sonantima, koji se ubraja u sonante [∼ glas] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • lj — lj, Lj <indekl.> DEFINICIJA lingv. 1. (m) fon. bočni (lateralni), nepčani (palatalni), tekući (likvidni), usni (labijalni), poluotvorni (sonantni) glas [ovaj lj] 2. (sr) sedamnaesto slovo hrv. latinice kojim se piše taj glas [malo lj;… …   Hrvatski jezični portal

  • nj — nj1, Nj <indekl.> DEFINICIJA lingv. 1. (m) fon. nepčani (palatalni), nosni (nazalni), poluotvorni (sonantni) glas [ovaj nj] 2. (sr) dvadeseto slovo hrvatske latinice kojim se piše taj glas [malo nj; veliko Nj] 3. (sr) izvan konteksta [ovo… …   Hrvatski jezični portal

We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.