isprčivati

isprčívati se nesvrš. <prez. ispr̀čujēm se, pril. sad. ispr̀čujūći se, gl. im. -ānje>
DEFINICIJA
ETIMOLOGIJA
vidi isprčiti

Hrvatski jezični portal. 2014.

  • isprćívati — (što) nesvrš. 〈prez. ispr̀ćujēm, pril. sad. ispr̀ćujūći, gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}isprćiti{{/ref}} …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • isprčívati se — nesvrš. 〈prez. ispr̀čujēm se, pril. sad. ispr̀čujūći se, gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}isprčiti se{{/ref}} …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • isprćivati — isprćívati (što) nesvrš. <prez. ispr̀ćujēm, pril. sad. ispr̀ćujūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. isprćiti ETIMOLOGIJA vidi isprćiti …   Hrvatski jezični portal

We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.