solitrejen


solitrejen
solitrèjēn m <G solitrejéna>
DEFINICIJA
geol. mlađa faza paleolitika, druga polovica posljednjeg ledenog doba; ljudi obitavaju u spiljama i služe se brižljivo izrađenim oruđem
ETIMOLOGIJA
fr. solutréen, prema francuskom mjestu Solutré, gdje je arheološko nalazište iz tog vremena

Hrvatski jezični portal. 2014.


We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.