članarina


članarina
članàrina ž
DEFINICIJA
novac koji se uplaćuje za članstvo, novac koji po obvezi uplaćuje član društva, stranke itd. [sindikalna članarina; klupska članarina]
ETIMOLOGIJA
vidi član

Hrvatski jezični portal. 2014.

  • članàrina — ž novac koji se uplaćuje za članstvo, novac koji po obvezi uplaćuje član društva, stranke itd. [sindikalna ∼; klupska ∼] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • članarína — e ž (ȋ) obvezni denarni prispevek članov društvu ali organizaciji: plačati, pobirati članarino; letna članarina …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • kotizácija — kotizácij|a ž iznos koji se u unaprijed određenoj visini uplaćuje za sudjelovanje na simpoziju, kongresu itd. [uplatiti ∼u]; ulog, prinos, članarina …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • úlog — m 〈N mn ozi〉 1. {{001f}}a. {{001f}}ono što se uloži (novčani iznos, rad ili sl.) za sudjelovanje u poslu, igri i sl. b. {{001f}}uplata za članstvo u kakvoj organizaciji, za pravo koje ono osigurava; članarina, udio, doprinos 2. {{001f}}a.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • kotizacija — kotizácija ž DEFINICIJA iznos koji se u unaprijed određenoj visini uplaćuje za sudjelovanje na simpoziju, kongresu itd. [uplatiti kotizaciju]; članarina, prinos, ulog ETIMOLOGIJA vidi kota …   Hrvatski jezični portal

  • ulog — úlog m <N mn ozi> DEFINICIJA 1. a. ono što se uloži (novčani iznos, rad ili sl.) za sudjelovanje u poslu, igri i sl. b. uplata za članstvo u kakvoj organizaciji, za pravo koje ono osigurava; članarina, udio, doprinos 2. a. pojedinačna svota …   Hrvatski jezični portal

  • dosmrtnína — e ž (ȋ) redko dosmrtna članarina …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • društvenína — e ž (ȋ) zastar. članarina: plačati društvenino …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • letnína — e ž (ȋ) 1. star. letna članarina: plačati pristopnino in letnino / pobirati letnino za cerkvene sedeže 2. nekdaj plačilo za delo enega leta: povečati hlapcu letnino 3. knjiž., redko letni ali polletni obrok za odplačevanje dolga in obresti;… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • mórati — am nedov. (ọ̑) 1. z nedoločnikom izraža nujnost, nujno posledico, da osebek uresniči dejanje a) zaradi določenih okoliščin: na starost je moral beračiti; morali so delati, če so hoteli živeti; krivec se mora zagovarjati pred sodiščem / delavec… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika


We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.