vladati

vládati (se) nesvrš. <prez. vlȃdām (se), pril. sad. -ajūći (se), gl. im. -ānje>
DEFINICIJA
1. (Ø) a. upravljati državom ili organizacijom sličnom državi b. imati vlast nad kim ili čim
2. (čim) a. isticati se, dominirati [tišina vlada morem] b. baratati, rukovati, znati upotrebljavati [vladati znanjem; vladati oružjem] c. širiti se, biti raširen, harati (o bolestima) [vlada gripa]
3. (se) a. ponašati se b. upravljati se, ravnati se prema čemu
ONOMASTIKA
Vlàdimīr m. os. ime (narodno); isto: v. Vlàdislav, Vlàdivōj, Vlàstimīr; hip.: Vlàdan, Vládo, Vlȁtko; ž. os. imena (narodna): Vlàdimira, Vlàstimira; hip.: Vlȁtka, Vlásta
pr.: Lȁtković (440, Pokuplje), Vladánović (Omiš, Split), Vlàdava (Zagreb, Split), Vlàdetić (180, Donji Lapac, Slavonija, Glina), Vládić (760, I Slavonija, Banovina, Zagreb, Makarska), Vlàdika (Našice, Rijeka, Zadar), Vlàdilo (Rijeka, Brač, Buje), Vlàdimīr (250, Metković, Ploče, Požega, Dubrovnik), Vladisávljević (190, Županja, Slavonija), Vlàdislavić (250, Brač, sred. Dalmacija), Vlàdislović (Rijeka, Nova Gradiška), Vladíšković (Poreč, Pula), Vlȃdova (Sinj, sred. Dalmacija, Osijek), Vlȃdović (280, Split, sred. Dalmacija, Zadar, Đakovo, Sinj), Vlàdušić (210, Split, Banovina, Novska, Križevci), Vlaisávljević (900, Otočac, Slavonija, Korenica, Ogulin), Vlajsávljević (Nova Gradiška, Banovina), Vlàjsović (Kutina, Zagreb, Osijek), Vlàsnović (Zadar), Vlȁtko (Korčula, Dubrovnik), Vlȁtković (370, Zadar, Ploče, Donji Lapac, Banovina)
top. (naselja): Vlàdisovo (Nova Gradiška, 52 stan.), Vlàislav (Koprivnica, 243 stan.), Vlȁtkovac (Požega, 151 stan.)
ETIMOLOGIJA
prasl. *voldati (bjrus. valodać, polj. włodać), lit. veldėti ← ie. *wel-dh- (lat. valēre: vrijediti, njem. walten: vladati)

Hrvatski jezični portal. 2014.

  • vládati — (∅, se) nesvrš. 〈prez. vlȃdām (se), pril. sad. ajūći (se), gl. im. ānje〉 1. {{001f}}(∅) a. {{001f}}upravljati državom ili organizacijom sličnom državi b. {{001f}}imati vlast nad kim ili čim 2. {{001f}}(čim) a. {{001f}}isticati se, dominirati… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • vládati — am nedov. (ā) 1. odločati, ukazovati v organizirani družbeni skupnosti, zlasti v državi: takrat je vladal kralj; vladati deželi; vladati ljudstvu; absolutistično, parlamentarno vladati; pren., ekspr. v hiši je vladal mož; ljubezen in lakota… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • Vlaška — Vlȁškā ž <D L ōj> DEFINICIJA 1. geogr. pokrajina u J Rumunjskoj, između Karpata i Dunava, o. 77.000 km2 2. (vlaška) reg. kraj u kojem žive vlaji u dalmatinskom zaleđu ONOMASTIKA pr. (etnonimi i etnici): Lȁh (130, Našice, Međimurje,… …   Hrvatski jezični portal

  • prijéstō — (prijéstol) m, {{c=1}}v. {{ref}}prijestolje{{/ref}} ⃞ {{001f}}izgubiti ∼ prestati vladati; stupiti (doći, sjesti, popeti se, uspeti se) na ∼; svrgnuti (skinuti) s ∼la lišiti vlasti; zauzeti ∼ početi vladati …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • ravnotéža — ravnotéž|a ž 1. {{001f}}a. {{001f}}fiz. stanje mirovanja tijela kad su sve sile koje na njega djeluju međusobno neutralizirane, kad se njihovo djelovanje potire [stabilna ∼a; labilna ∼a; indiferentna ∼a] b. {{001f}}stanje organizma ili tvari pri… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • sùvereno — pril. na suveren način [∼ vladati zemljom; ∼ vladati engleskim] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • suvereno — sùvereno pril. DEFINICIJA na suveren način [suvereno vladati zemljom; suvereno vladati engleskim] ETIMOLOGIJA vidi suveren …   Hrvatski jezični portal

  • ravnoteža — ravnotéža ž DEFINICIJA 1. a. fiz. stanje mirovanja tijela kad su sve sile koje na njega djeluju međusobno neutralizirane, kad se njihovo djelovanje potire [stabilna ravnoteža; labilna ravnoteža; indiferentna ravnoteža] b. stanje organizma ili… …   Hrvatski jezični portal

  • prijesto — prijéstō (prijéstol) m DEFINICIJA v. prijestolje FRAZEOLOGIJA izgubiti prijesto prestati vladati; stupiti (doći, sjesti, popeti se, uspeti se) na prijesto; svrgnuti (skinuti) s prijestola lišiti vlasti; zauzeti prijesto početi vladati ETIMOLOGIJA …   Hrvatski jezični portal

  • vladanje — vládānje sr DEFINICIJA 1. <gl. im.>, v. vladati 2. arh. područje kojim netko upravlja 3. a. način ophođenja s drugim i sa starijima; ponašanje b. skupnost toga izražena ocjenom u školi [primjerno vladanje] ETIMOLOGIJA vidi vladati …   Hrvatski jezični portal

We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.