ukonačiti


ukonačiti
ukònačiti svrš. <prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ukònačen>
DEFINICIJA
reg. primiti koga na prenoćište, dati konak
ETIMOLOGIJA
u- + v. konak, konačiti

Hrvatski jezični portal. 2014.

  • ukònačiti — svrš. 〈prez. īm, pril. pr. īvši, prid. trp. ukònačen〉 reg. primiti koga na prenoćište, dati konak …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • ukonačivati — ukonačívati (koga) nesvrš. <prez. ukonàčujēm, pril. sad. ukonàčujūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. ukonačiti ETIMOLOGIJA vidi ukonačiti …   Hrvatski jezični portal

  • ukonačívati — (koga) nesvrš. 〈prez. ukonàčujēm, pril. sad. ukonàčujūći, gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}ukonačiti{{/ref}} …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika


We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.