zakonodavni


zakonodavni
zȁkonodāvnī prid.
DEFINICIJA
koji donosi zakone
SINTAGMA
zakonodavna vlast u trodiobi vlasti, organ koji prema ustavu donosi zakone (u republici parlament, u monarhiji uz parlament obično i vladar, u Hrvatskoj Sabor)
ETIMOLOGIJA
v. zakon + v. dati, davati

Hrvatski jezični portal. 2014.

  • dèkrēt — m 〈G dekréta〉 1. {{001f}}pov. a. {{001f}}pismena odluka ili naredba koja ima zakonsku moć b. {{001f}}zakonodavni akt (nekoć u Francuskoj i SSSR u) 2. {{001f}}admin. rješenje o imenovanju ili otpustu iz službe ∆ {{001f}}Dekret o miru pov.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • zakonodavčev — zakonodávčev prid. DEFINICIJA koji pripada zakonodavcu ETIMOLOGIJA vidi zakonodavni …   Hrvatski jezični portal

  • zakonodavka — zakonòdāvka ž <G mn ā/ ī> DEFINICIJA v. zakonodavac ETIMOLOGIJA vidi zakonodavni …   Hrvatski jezični portal

  • zakonodavac — zakonodávac m <G vca, N mn vci, G zakonòdāvācā> DEFINICIJA onaj koji donosi zakone ETIMOLOGIJA vidi zakonodavni …   Hrvatski jezični portal

  • zakonodavstvo — zakonodávstvo sr DEFINICIJA 1. djelatnost na donošenju i formuliranju zakona 2. ukupnost načina mišljenja i propisa koji proizlaze iz zakonȃ ETIMOLOGIJA vidi zakonodavni …   Hrvatski jezični portal

  • dekret — dèkrēt m <G dekréta> DEFINICIJA 1. pov. a. pismena odluka ili naredba koja ima zakonsku moć b. zakonodavni akt (nekoć u Francuskoj i SSSR u) 2. admin. rješenje o imenovanju ili otpustu iz službe SINTAGMA Dekret o miru pov. jednostrana… …   Hrvatski jezični portal

  • zakonodáven — vna o prid. (á ā) star. zakonodajen: zakonodavna pristojnost / zakonodavni organ ● star. njegova beseda, volja zame ni zakonodavna ni zakon …   Slovar slovenskega knjižnega jezika


We are using cookies for the best presentation of our site. Continuing to use this site, you agree with this.